Apsces zuba

Apsces zuba je šupljina ispunjena gnojem u tkivu oko vrha korijena, koji je usađen u čeljust. Apsces se obično razvija ako zub propada ili odumire; u komori srčike i kanalu korijena prisutne su otrovne tvari nastale raspadanjem mrtve srčike zuba, kao i bakterije, koje lako mogu inficirati okolnu kost čeljusti.

Ako se apsces ne liječi, progrist će kanal (sinus) u kosti i desnima. Neposredno ispod površine desni, kanal će formirati oteklinu - apsces.

Simptomi

Apsces uporno boli ili "kuca", a ugriz ili žvakanje oboljelim zubom obično izaziva vrlo jake bolove. Ako apsces pukne, gnoj neugodna okusa iscijedit će se u usta i bolovi mogu popustiti. Žlijezde u vratu mogu oteći i boljeti, kao i obraz. Često se javlja groznica i bolesnik se općenito osjeća loše.

Učestalost

Ako redovito ne odlazite zubaru, vjerojatno ćete prije ili kasnije dobiti apsces; ako ne liječite pokvareni zub, on će odumrijeti (vidi Mrtvi zubi), a mrtvi zubi mogu u nekim slučajevima izazvati apsces.

Opasnosti

Ako apsces ne liječi zubar ili liječnik, postoji opasnost (iako mala) proširenja infekcije krvotokom i općeg otrovanja krvi.

Što poduzeti?

Odmah otiđite zubaru. Ako je radno vrijeme u zubarskoj ambulanti prošlo a apsces jako bolan i brzo se povećava, otiđite liječniku koji će vam možda dati antibiotik kako bi spriječio daljnje širenje infekcije. No, svakako i čim prije otiđite zubaru.

Liječenje

Samopomoć: bolove ćete ublažiti aspirinom. Svaki sat isperite usta slanom vodom, što će možda ubrzati pucanje apscesa, a vodom ćete isprati i eventualni gnoj. 
Stručna pomoć: zubar će vjerojatno izvaditi vrlo zahvaćeni stražnji zub ili mliječni zub. Kako bi spasio prednji zub, zubar će kroz krunu u komoru srčike izbušiti mali otvor. Time će popustiti pritisak gnoja, a i bolovi. Zubar će očistiti, dezinficirati i privremeno plombirati komoru srčike, a zatim, nakon nekog vremena, te ako se infekcija nije vratila, trajno ispuniti (plombirati) komoru srčike i izbušeni otvor. Oko šest mjeseci kasnije zubar će rendgenski snimiti zub kako bi provjerio da li se šupljina apscesa popunjava novom kosti i tkivom.

U nekim slučajevima apsces ne nestaje, već se zadržava mala inficirana šupljina; zubar će tada možda morati izvršiti malu operaciju koja se zove apicektomija. Pošto umrtvi desni lokalnim anestetikom, zubar će odrezati kost iznad vrška korijena, odstraniti inficirano tkivo i ispuniti (plombirati) kanal korijena. U rijetkim slučajevima i ovaj je postupak bezuspješan, pa će zub trebati izvaditi. 

Uzroci apscesa

Uzroci apscesa

Većina apscesa uzrokuje bakterijske infekcije.

Kako bakterije uzrokuju apsces

Kada bakterije udju u vaše telo, imuni sistem pokušava ih odbiti slanjem belih krvnih ćelija na zahvaćeno područje. Kada bele krvne ćelije napadaju bakterije, neka od tkiva na mestu infekcije umiru, uzrokujući formiranje šupljine.

Šupljina se ispunjava gnojem i formira se apsces. Gnoj sadrži mešavinu mrtvog tkiva, belih krvnih ćelija i bakterija. Apsces može biti veći i bolniji kako se zaraza nastavlja i kako se stvara više gnoja.

Uzroci apscesa kože

Bakterije mogu izazvati apsces kože kada dođu ispod površine kože. Mogu se pojaviti ako imate manje rane na koži.

Čirevi su najčešći tip kožnog apscesa, a pojavljuju se kada bakterija uđu na primer u koren dlake na koži.

U većini slučajeva, apscesi kože nisu znak drugih zdravstvenih problema.

Međutim, verovatno će se kožni apsces pojaviti ako imate dijabetes. To je zato što dijabetes može izazvati oštećenja nerava, zbog čega se ne osećaju manje posekotine i ogrebotine na koži. Bakterije mogu onda upasti vašu kožu i izazvati apsces.

Uzroci unutrašnjeg apscesa

Apsces se može pojaviti unutar tela kada se bakterije prošire iz postojećih infekcija. Apsces pluća može biti izazvan bakterijskom infekcijom koja je već prisutna u plućima, kao što je upala pluća (upala tkiva u plućima).

Bakterije se takođe mogu proširiti iz drugih područja vašeg tela kroz krvotok. Na primer, upala pluća može da izazove apsces u mozgu, ako bakterije putem krvotoka dođu u mozak.

Međutim, unutrašnji apscesi poput ovih su vrlo retki. Pojavljuju se kod ljudi koji su skloni zdravstvenim problema (kao što je apsces mozga koji se razvija nakon teške rane glave). Unutrašnji apscesi se isto tako ponekad mogu razviti u osoba s oštećenim imunološkim sistemom, kao što su oboleli od HIV-a, odnosno AIDS-a, ili oni koji primaju hemoterapiju za lečenje raka.

Analni absces

Analni absces i fistula (Abscessus ani et Fistula ani)

Analni absces i Analna fistula dva su potpuno različita klinička stanja jedne te iste bolesti.

Analni absces (Abscessus ani) je akutno stanje karakterizirano oteklinom u blizini čmara, jakim bolovima a nerijetko i povišenom temperaturom. Nastaje bakterijalnom upalom periproktalnih žlijezda, koje su smještene u visini analnog kanala, a između unutarnjeg i vanjskog sfinktera. Gnojna upala se razvija relativo brzo, za dva-tri dana se proces proširi na kožu oko anusa, koja se zacrveni uz vidljiv otok, jako bolno osjetljiv kako na dodir tako i spontano. U toj fazi je pacijent prisiljen tražiti pomoć liječnika.

Analna fistula (Fistula ani) je kronično stanje koja nastaje u 99% slučajeva nakon analnog abscesa. Nakon incizije abscesa i evakuacije sadržaja stvara se kanal, koji se proteže od otvora u koži gdje izvedena incizija do unutarnjeg otvora izvodnog kanala periproktalnih žlijezda, a koji se nalazi točno na mjestu analne kripte. Klinička slika se potpuno razlikuje od simptoma analnog abscesa. Bolova skoro uopće nema i ako se pojave onda su muklog karaktera a n sijevajući kao kod abscesa, nema povišene tjelesne temperature i opće stanje pacijenta je skoro potpuno normalno.

Ono što prati analnu fistulu je povremeno curenje zamućenog žutog sadržaja na vanjski otvor u koži oko anusa i to je vodeći simptom.Mogu se pojaviti i mukli bolovi, i oni nastaju, kada se fistulozni kanal privremeno začepi.

Ovo stanje je kronično što znači da pacijenti mogu imati tegobe i godinama, prije nego se odluče za operaciju, koja je jedini način izlijećenja.

Liječenje analnog abscesa

Cilj liječenja je čim prije evakuirati nakupljni gnojni sadržaj, koji se nalazi ispod kože na mjestu otekline. I to je zapravo jedini i učinkoviti način u ovoj fazi bolesti.

U kratkoj intravenskoj anesteziji se napravi rez kože iznad otekline (incisio) i evakuira sadržaj. Neposredno nakon te intervencje pacijentu je znantno lakše, nema bolova, opće stanje se poboljšava i gubi se i povišena tjelesna temperatura.

Uz potporu antibiotika liječenje je relativno kratko i vrlo brzo je pacijent funkconalno i radno sposoban.

Liječenje analne fistule

Liječenje analne fistule je godinama bilo opterećeno stalnim recidivima i u proktološkim krugovima je bila poznata rečenica: ”Pacijenti s analnom fistulom hodaju po svijetu i komprimitiraju kirurge” Istina je da se u liječenju fistula pokušalo različitim metodama postići što bolji rezultat. A onda je poznati engleski proktolog Prof. Parks uveo novu metodu, koja se uspješno primjenjuje u najvećim proktološkim centrima.Metoda je revolucionarna i po tome što je veoma jednostavna za izvođenje i što je mnogo važnije rezultati su odlični.

Poliklinika Dr. Lastrić je prva u Hrvatskoj uvela ovu metodu operacije analnih fistula, a o uspjehu zahvata svjedoče preko stotinu operiranih.

Kod većine konvencionalnih operacija analna fistula se ukloni (ekscidira) zajedno s vanjskim fistuloznim otvorom. To je rezultiralo velikim postotkom recidiva, jer uvijek ostane unutarnji otvor, koji ponovno stvara analnu fistulu.

Operacija po Prof.Parksu (Fistulotomia) rješava problem analne fistule u cijelosti.

Cilj je uvijek pronaći unutarnji otvor (koji se nalazi u analnoj kripti, što je već spomenuto). Kada se pronađe specijalnom srebrnom sondom, tad je zahvat veoma jednostavan, jer se discizijom prekida most između vanjskog i unutarnjeg fistuloznog otvora i time trajno sprječavamo mogućnost stvaranja fistule.

Važno je dodati da je zahvat potuno bezopasan u rukama iskusnog liječnika, izvodi se ambulantno, u normalnoj lokalnoj anesteziji, a postoperacijski pacijent nema nikakvih tegoba, osim što treba primjenjivati kupke do dva tjedna. Odlazi kući bez tuđe pomoći i isti dan je fuinkcionalno i radno sposoban.

Apsces pluća

UVOD

Uzročnici apscesa pluća mogu biti mnogobrojne bakterije, a a najčešće su: Streptococcus, Staphylococcus, Pneumococcus, Bacillus ramosus i Escherichia colli. Infekcija se širi inhalacijom uzročnika ili putem krvi iz drugih infekcijom zahvaćenih organa.

OČITOVANJE

Simptomi bolesti počinju s vrućicom, drhtavicom, bolom u prsnom košu i kašljem s gnojnim iskašljajem. Nakon nekoliko dana dolazi i do pojave krvi u iskašljaju (hemoptiza), povraćanja i pogoršanja općeg stanja pacijenta. Moguća je pojava ubrzanog i poremećenog ritma rada srca, oligurije, blažih oblika žutice i jakog znojenja. Pacijent u ovom stadiju ima jake napade jutarnjeg kašlja, nakon kog dolazi do obilnog povraćanja gnojne mase neugodnog mirisa, što kod većine oboljelih uzrokuje napade straha i gušenja. Pacijenti i dalje imaju jaku vrućicu, znoje se, a opće stanje im je jako loše.

DIJAGNOZA

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, rendgena pluća i srca, te bronhoskopije. Laboratorijskim pretragama se utvrđuje ubrzana sedimentacija, anemija i povišen broj leukocita u krvi. Neophodna je i citološka analiza sputuma, te utvrđivanje uzročnika bolesti.

LIJEČENJE

Liječenje je u većini slučajeva uspješno, osobito ako se bolest dijagnosticira na vrijeme. U terapiji se obvezno koriste antibiotici, a koji antibiotik će biti korišten ovisi o uzročniku bolesti. Također se za liječenje koriste i bronhodilatatori, sekretolitici i ekspektoransi.
U težim slučajevima, u kojima terapija lijekovima ne može pomoći, mora se pristupiti kirurškom liječenju.

Razni tipovi apscesa

Uvod

Apsces je nakupina gnoja koja obično nastaje uslijed bakterijske infekcije.

Kada bakterije napadnu zdravo tkivo, infekcija se širi tim područjem. Neke stanice odumru i raspadnu se, ostavljajući prostore u kojima se nakupljaju tekućina i inficirane stanice. Bijele krvne stanice, branitelji tijela od infekcije, kreću se prema tim prostorima i nakon što progutaju bakterije, ugibaju. Propale bijele krvne stanice se nakupljaju kao gnoj, gusta tvar koja ispunja to područje. Kako se gnoj nakuplja, zdravo se tkivo potiskuje na stranu. Tkivo konačno raste oko apscesa i omeđuje ga, taj proces predstavlja pokušaj tijela da spriječi daljnje napredovanje infekcije. Ako neki apsces pukne prema unutra, infekcija se može širiti ili unutar tijela ili ispod površine kože, ovisno o smještaju apscesa.

Bakterijska infekcija može dovesti do apscesa na nekoliko načina, npr. ubodna rana zbog prljave igle može potisnuti bakterije ispod kože. Bakterije se mogu širiti iz neke infekcije drugdje u tijelu. Bakterije koje normalno žive na tijelu, ali ne uzrokuju štetu, mogu katkada uzrokovati apsces. Vjerojatnost da će nastati apsces se povećava ako je inficirano područje prljavo ili je u njemu strano tijelo, ako područje bakterijske navale ima slabu snadbjevanje krvlju, kao kod dijabetesa, ili ako je imunološki sistem osobe oštećen, kao što se događa kod AIDS-a.

Apscesi se mogu razviti bilo gdje u tijelu uključujući pluća, usta, rektum i mišiće. Prilično su česti u koži ili tik ispod nje, posebno na licu.

Simptomi i dijagnoza

Simptomi ovise o lokalizaciji apscesa i o tom ometa li apsces funkciju nekog organa ili nerva. Simptomi mogu uključiti bol, osjetljivost, toplinu, otok, crvenilo i povišenu temperaturu. Apsces koji nastaje tik ispod kože obično se prikazuje kao vidljiva izbočina. Kada je neki apsces zreo i spreman da pukne, u sredini pobijeli jer okolna koža postane tanjom. Apsces duboko u tijelu često naraste veliki prije nego prouzroči simptome. Neotkriveni, duboki apsces može širiti infekciju po čitavom tijelu.

Doktori mogu lako prepoznati apsces na koži ili tik ispod kože, ali im često promakne duboki apsces. Kada osoba ima takav apsces, krvne pretrage često ukažu na nenormalno velik broj bijelih krvnih stanica (leukocitoza). Upotrebom Rtg-a, UZ-a (ultrazvuka), CT-a ili MRI može se odrediti veličina i mjesto apscesa. Kako apscesi i tumori često uzrokuju iste simptome i daju sličan slikovni prikaz, da bi postavio konačnu dijagnozu doktor često uzima uzorak gnoja ili hirurški ukloni apsces te šalje na ispitivanje pod mikroskop.

Liječenje

Često apsces zacijeli bez puknuća (rupture) i ispražnjavanja (drenaže) svog sadržaja. Ponekad apsces nestaje polako, a da ne pukne, postepeno kako tijelo uništava infekciju i upija (apsorbira) propalo tkivo. Takav apsces može ostaviti tvrdu izbočinu.

Apsces se može probušiti i iscijediti da se olakša bol i ubrza izlječenje. Da bi se veliki apsces ispraznio doktor mora sondom probiti zidove apscesa i istisnuti gnoj. Kada se iscijede (isprazne), veliki apscesi ostavljaju veliki prazni prostor (mrtvi prostor) koji doktor može privremeno ispuniti gazom. Katkada je potrebno stavljanje privremenih umjetnih drenova (obično tanke plastične cijevi).

Kako apsces nema snadbjevanje krvlju, antibiotici obično ne pomažu. Nakon što se neki apsces iscijedi, za sprječavanje recidiva propisuje se antibiotici. Antibiotici se uzimaju i kada apsces širi infekciju u druge dijelove tijela. Laboratorijska analiza bakterija iz gnoja pomaže doktoru odabrati najdjelotvorniji antibiotik.

TRBUŠNI APSCESI

• Uvod • Dijagnoza i liječenje

Uvod

Apscesi mogu nastati ispod dijafragme, u sredini trbuha, u zdjelici ili iza trbušne šupljine. Apscesi se mogu stvoriti u bilo kojem trbušnom organu ili oko njega, kao što su bubrezi, slezena, gušterača ili jetra ili u prostati. Često trbušne apscese uzrokuje ozljeda, infekcija ili proboj crijeva ili infekcija nekog drugog trbušnog organa.

Apsces ispod dijafragme

može nastati kada se inficirana tekućina, npr. iz probijenog apendiksa (crvuljka, slijepog crijeva), pomiče prema gore zbog pritiska trbušnih organa i isisavanjem koje nastaje kada se dijafragma pomiče pri disanju. Simptomi mogu biti kašalj, bolno disanje i bol u jednom ramenu, primjer refleksne boli koja se javlja jer rame i dijafragma imaju iste nerve pa mozak krivo tumači izvor boli.

Apscesi u sredini trbuha

mogu nastati zbog probijenog apendiksa, probijenog debelog crijeva, upalne bolesti crijeva ili bolesti divertikula. Obično je trbuh u području apscesa bolan.

Zdjelični (karlični) apscesi

nastaju zbog istih poremećaja koji uzrokuju apscese u sredini trbuha i zbog ginekoloških infekcija. Simptomi mogu biti bol u stomaku, proljev zbog crijevnog podražaja, te hitni ili učestali nagon na mokrenje uslijed nadražaja mokraćnog mjehura.

Apscesi iza trbušne šupljine (zvani retroperitonealni apscesi)

leže iza trbušne marame, opne koja prekriva trbušnu šupljinu i organe. Uzroci koji su slični kao i kod drugih apscesa u stomaku su upala apendiksa (apendicitis) i gušterače (pankreatitis). Bol se obično povećava u donjem dijelu leđa kada osoba pomiče nogu ili kuk.

Apsces u bubrezima

uzrokuju ili bakterije, uslijed infekcije koja krvnom strujom putuje u bubrege ili infekcija mokraćnog sistema koja putuje u bubreg i tada se širi po bubrežnom tkivu. Apscese na površini bubrega (perinefritički apscesi) gotovo uvijek uzrokuje puknuće apscesa u bubregu, što širi infekciju na površinu i okolno tkivo. Simptomi apscesa bubrega su povišena temperatura, tresavica i bol u donjem dijelu leđa. Mokrenje može biti bolno, a katkada je mokraća krvava.

Apsces u slezeni

uzrokuje infekcija koja putuje krvnom strujom u slezenu, ozljeda slezene ili širenje infekcije iz obližnjeg apscesa, kao što je apsces ispod dijafragme. Bol se može pojaviti na lijevoj strani trbuha, leđima ili u lijevom ramenu.

Apscesi u gušterači

se obično stvaraju nakon napadaja akutnog pankreatitisa. Simptomi kao što su povišena temperatura, bol u stomaku, mučnina i povraćanje često počnu sedam dana ili više nakon što se osoba oporavi od pankreatitisa.

Apsces jetre

mogu uzrokovati bakterije ili amebe (jednostanični paraziti). Amebe iz crijeva (crijevna infekcija) stignu u jetru kroz limfne žile. Bakterije mogu dospjeti u jetru iz inficiranog žučnog mjehura, prostrelne ili tupe rane, infekcije u stomaku kao što je obližnji apsces ili infekcije koja se krvnom strujom prenosi iz drugih mjesta u tijelu. Simptomi apscesa jetre uključuju gubitak apetita, mučninu i povišenu temperaturu. Osoba može, ali ne mora, imati bol u stomaku.

Apscesi prostate

su obično posljedica infekcije mokraćnog sistema koja dovodi do infekcije prostate (prostatitisa). Ti apscesi su najčešći u muškaraca dobi između 40-60 godina. Obično muškarci sa apscesom prostate bolno, učestalo i teško mokre. Rjeđe osjećaju unutarnju bol na bazi penisa i u mokraći primjećuju gnoj i krv.

Dijagnoza i liječenje

U gotovo svim slučajevima apscesa u stomaku, gnoj treba iscijediti (drenirati) bilo hirurškim zahvatom ili iglom koju se uvede kroz kožu. Igla se postavlja pod kontrolom CT-a ili UZ-a. Laboratorijskom analizom gnoja identificira se zarazni mikroorganizam pa se može izabrati najdjelotvorniji antibiotik.

APSCESI GLAVE I VRATA

Apscesi se obično razviju u glavi i vratu, naročito iza ždrijela (farinksa) i u pljuvačnim žlijezdama (slinovnicama) obraza (parotidne žlijezde). Apscesi se mogu razviti i u mozgu. Apscesi iza i sa strane ždrijela (faringomaksilarni apscesi) obično nastaju zbog infekcije krajnika i adenoida. Djeca češće nego odrasli razvijaju apsces ždrijela.

Apsces može također nastati i u limfnom čvoru smještenom pokraj ždrijela (parafaringealni apsces). U rjeđim slučajevima ti apscesi dolaze iz obližnje infekcije, npr. iz zubnog apscesa ili infekcije pljuvačne žlijezde (slinovnice). Uz povišenu temperaturu i grlobolju, osoba se osjeća bolesnom. Otvaranje usta može biti otežano. Infekcija se može širiti uzrokujući oteknuće vrata. Ako apsces ošteti karotidne arterije vrata može doći do zgrušavanja ili obilnog krvarenja.

Apsces može nastati i na mjestu izljeva jedne od pljuvačnih žlijezda (slinovnica). Obično ga uzrokuje infekcija koja se širi iz usta. Taj tip apscesa se tipično pojavljuje u starijih ili hronično bolesnih ljudi koji imaju suha usta što nastaje zbog uzimanja male količine tekućine ili nekih lijekova, npr. antihistaminika. Simptomi su bol i oteknuće jednog obraza, povišena temperatura i tresavica koja počinje iznenada.

APSCESI U MIŠIĆU

Apscesi se ponekad razviju duboko u mišićima. Te apscese mogu uzrokovati bakterije koje se šire iz obližnje infekcije u kosti ili drugom tkivu ili se šire krvnom strujom iz udaljenog dijela tijela.

Piomiozitis je poremećaj pri kojem bakterije koje stvaraju gnoj inficiraju mišić što često uzrokuje nastajanje apscesa. Piomiozitis je češći u ljudi tropskog područja i pojavljuje se u ljudi sa oštećenim imunološkim sistemom. Najčešće zahvaćeni mišići su mišići natkoljenice (bedra), stražnjica, nadlaktice i oni oko ramena. Simptomi uključuju grčevitu bol nakon koje slijedi oteknuće, blaga groznica i sve veća nelagodnost, naročito kada se inficirani mišić pokreće.

APSCESI ŠAKE

Apscesi u šakama su prilično česti i obično nastaju zbog ozljede. Apsces u mekom jastučiću na vršku prsta gotovo uvijek prouzroči mala ozljeda, kao što je ubod iverom ili iglom.

Iznad apscesa razviju se jaka bol, toplina i crvenilo, često sa otokom obližnjih limfnih čvorova ruke. Infekcija kosti ispod apscesa može izazvati jaču bol.

Apscesi se mogu pojaviti oko tetiva koje prolaze uz unutrašnju stranu prstiju. Tu vrstu apscesa uzrokuje ozljeda koja prodire u neki od nabora na prstu sa strane dlana. Oko tetive nastane infekcija i gnoj pa naglo razore tkivo. Mehanizam klizanja tetive je oštećen pa se prst jedva pomiče. Simptomi su otok i upala prsta, bolna osjetljivost iznad tetivne ovojnice i vrlo jaka bol pri pokušaju micanja prsta. Često su otečeni limfni čvorovi blizu apscesa a tjelesna temperatura je povišena.

Apsces opčenito

Apsces je lokalizirana gnojna upala koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokim tkivima i organima. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale crvenilo (rubor), oteklina (tumor), toplina (calor) i bol (dolor) i izraženim fenomenom zvanim fluktuacija.

Uzročnik je najčešće Staphylococcus aureus otporan na penicilin G.